Draga Vera, nekako sam po godinama najbliza tvojoj mami.Imam 67 godina, operisana sam sa 64 godine.Rak sluzokoze maternice, zbog predostroznosti i mojih godina ljekari su odlucili za totalnu operaciju, odstranjena je materica, jajnici, jajovodi.Naravno uz totalnu anesteziju.Ovdje ( u Njemackoj) takve operacije zovu monstrum operacijama.Ali uspavali su me i nista osjetila nisam.Poslije operacije vec sutradan ustala sam iz kreveta, mogla sam i htjela sam.Bila sam srecna da sve je proslo.Ne treba klonuti duhom, treba zivjeti, imati volju da zivis.To je jako vazno.Da napomenem iste lijekove i ja uzimam ko tvoja mama, i za pritisam i stitnu zlijezdu(vec 10 godina, to nista nije neobicno niti strasno.Drzim svoje zdravlje pod kontrolom.Imam i osteoporozu, totalnu, ali hodam i po 7 km i bas mi godi.Znaci ako ljekari smatraju da tvoja mama moze podnijeti tu operaciju i time joj zivot poboljsati, uciniti ga smisaonim. neka se operise. Razmisljajte pozitivno i ti i mama ti i pozitivnom se i nadajte.Lijep pozdrav, vedra penzionerka Suada.
↧